Dvanaest dana sjećanja: 17. juli

Ujutro 17. jula 1995., u bazi Inžinjerijske čete, Bogičević i Šekonjić su naredili Damjanu Lazareviću da ode na Vojnu ekonomiju Branjevo, gdje je trebalo iskopati jamu da bi se pokopala tijela ubijenih. Lazareviću je rečeno da će ljudi iz zvorničkog komunalnog preduzeća pomoći oko utovarivanja tijela. Lazarević je zatim naredio Cvijetinu Ristanoviću da utovari rovokopač "BGH–700" na labudicu i da se spremi za polazak na ekonomiju. Dana 21. marta 1996., Vlada Sjedinjenih Država objavila je određeni broj vazdušnih fotografija na kojima se vidi veliki broj tijela koja su ležala na polju u blizini Vojne ekonomije Branjevo 17. jula 1995.

U 06:15 sati 17. jula, Krstić je pozvao Zvorničku brigadu i pitao šta ima novo na području Zvornika. Pošto mu je Trbić rekao da je sve pod kontrolom i da nema problema, Krstić je pitao: "Jeste l’ pobili Turke gor’?" Trbić je odgovorio: "Pa dobili ste valjda izveštaj. Što vam mogu reći […] Uglavnom jesmo." Krstić je zatim tražio da ga spoje s Pandurevićem, koji ga je obavijestio da nema promjena u odnosu na izvještaj koji je ranije poslao, dodavši sljedeće: "Verovatno danas ćemo ovo privesti kraju". U 08:59 sati, kada ga je Cerović pitao šta ima novo u odnosu na vanredni borbeni izvještaj o koloni koji je Pandurević poslao prethodnog dana, Trbić je odgovorio da to još nije završeno. U presretnutom razgovoru vođenom u 09:50 sati između dva neidentifikovana sagovornika, zabilježena je razmjena komentara u vezi s operacijama protiv kolone, gdje se kaže: "Ima ih mnogo, juče su u proboj krenuli, a naši pokušali da ih blokiraju i blokirali su i otvorili vatru na njih, ali to je živa masa […] [i] ne možeš da ih pobiješ kol’ko ih ima." Počev od 17. jula pa najmanje do 2. avgusta 1995., snage bosanskih Srba detaljno su pretresale bratunačko i zvorničko područje da bi uništile zaostale dijelove kolone.

Trnovo

U Optužnici  Haškog tribunala se navodi da je krajem jula ili početkom avgusta 1995. šest "muškaraca i dječaka", Bošnjaka iz Srebrenice, ubijeno kod mjesta Trnova.Trnovo se nalazi na jugoistoku BiH, na području Sarajeva, otprilike 85 kilometara jugozapadno od Srebrenice. Jedinica poznata kao Škorpioni bila je 1995. godine stacionirana u Ðeletovcima, u tadašnjoj RSK, a njen komandant bio je Slobodan Medić zvani "Boca". Jedinica je imala oko 250 pripadnika, podijeljenih u dvije čete, a djelovala je pod rukovodstvom MUP-a Srbije. Početkom jula 1995., prije zauzimanja Srebrenice, jedna četa jedinice Škorpioni—u čijem je sastavu bilo oko 150 ljudi, podijeljenih u tri voda, a kojom je komandovao Medić, upućena je iz Ðeletovaca u Trnovo da bi učestvovala u operaciji u trajanju od tri nedjelje. Na putu za Trnovo, jedinica je ušla u Srbiju, a zatim je u pratnji SDB-a došla do graničnog prelaza s BiH, odakle je produžila dalje sve dok se nije zaustavila na Jahorini. Nakon nekoliko dana, svi pripadnici Škorpiona koji su došli na Jahorinu, osim njih nekolicine, otišli su u Trnovo. Po dolasku u Trnovo, Škorpioni su učestvovali u borbenim dejstvima kao dio združenih snaga VRS-a i MUP-a angažovanih na sarajevskom frontu. Vijeće podsjeća da je 10. jula 1995. jedan dio tih združenih snaga izdvojen i upućen u rejon Srebrenice pod komandom Borovčanina, dok je drugi dio, uključujući i jedinicu Škorpioni, ostao gdje je i bio.

Tokom dejstava u Trnovu, Medić je naredio dvojici pripadnika Škorpiona da uzmu jedan autobus i jedan kamion TAM i da odu u Srebrenicu i pomognu u prevoženju zatočenih muškaraca, ba. Škorpioni su prevezli više grupa muškaraca zarobljenih u Srebrenici. U jednom trenutku, "poslednj[a] grupa[a]" od šest muškaraca, dovedena je na komandno mjesto Škorpiona. Medić je naredio da se ti muškarci ubiju. Slobodanu Stojkoviću, pripadniku Škorpiona, Medić je naredio da snimi pogubljenje. Ta šestorica muškaraca su zatim odvezena u kamionu na jedno osamljeno mjesto četiri-pet kilometara udaljeno od komandnog mjesta. Dok su bili u kamionu, jedan pripadnik Škorpiona šutnuo je jednog od muškaraca u glavu. Muškarci, kojima su ruke bile vezane, izvedeni su iz autobusa i prisiljeni da legnu pored puta, dok su ih neki od osam pripadnika Škorpiona koji su se nalazili pored puta vrijeđali. Muškarci, + su potom odvedeni do jedne  čistine u šumi, gdje su se nalazile dvije napuštene vikendice.

Četvorici muškaraca je naređeno da hodaju pravo jedan po jedan, a dvojica pripadnika Škorpiona ispalila su na njih više hitaca iz automatskih pušaka. Preostalu dvojicu muškaraca su odvezali i naredili im da odnesu mrtve u šumu. Zatim su tu dvojicu muškaraca natjerali da legnu na pod u jednoj od napuštenih kuća, a iste osobe koje su strijeljale prvu četvoricu zatočenika ispalile su na njih više hitaca iz automatskih pušaka. Posmrtni ostaci te šestorice muškaraca ekshumirani su 1999. godine iz grobnice Gođinjske Bare kod Trnova, i identifikovani su putem analize DNK. Sva šestorica muškaraca vodila su se kao nestali ili mrtvi nakon pada Srebrenice. Vijeće Haškog tribunala zaključuje da su nakon pada Srebrenice pripadnici Škorpiona ubili šestoricu muškaraca kod mjesta Trnova.